U Parizu sam upoznao Jessicu Pierce sa kojom sviram u duetu flauta i gitara, poznatijeg kao AlmaNova. U SAD sam došao 2003. na magistarski studij na USC kod prof. Scott Tennant and Pepe Romero….Što se tiče gitare, moj uzor je uvijek Paco de Lucia. Jedan svjetski genije gitare! Isto tako mnogo uticaja na mene u mladosti je imao moj otac Alija koji uvijek ima vremena da zapjeva jednu ili dvije sevdalinke….Uglavnom slušamo puno bosansku muziku, posebno sevdalinke. Pored toga tu je i irska, perzijska i indijska muzika koju volimo slušati….Ja sam napisao pjesmu za novi film Angeline Jolie “In the Land of Blood and Honey” koja je u rock stilu pa spremam da snimam čitav rock CD uskoro….Radite ono što vas čini sretnim i ne brinite za uspjeh. Ako naporno vježbate, učite, radite, uspjeh će doći!
Imao sam veliko zadovoljstvo neposredno upoznati ovog našeg mladog umjetnika i njegovu profesionalnu i životnu saputnicu za vrijeme boravka u Charlotte-u (NC), u povodu ovogodišnjeg Dana zahvalnosti. Moje zadovoljstvo je bilo utoliko veće što sam se uvjerio da je Almer jedan od onih – pravih ambasadora naše zemlje u Americi i svijetu, odnosno predstavljanja njene prebogate kulturne baštine.
Hoćeš li, u najkraćem, opisati svoj životni i profesionalni put od rodne Foče do Pasadene?
IMAMOVIĆ: Ja sam kao dječak izrazio želju i ljubav prema muzici. Počeo sam svirati gitaru u muzičkoj skoli u Foči u klasi nastavnika Frasta Danijela. Tu sam dobio odličnu edukaciju za klasičnu muziku, a moja druga strana je vezana za KUD “Braća Ribar” iz Foče gdje sa svirao bas gitaru u folk bandu i naučio mnogobrojne pjesme i plesove iz cijele ex-Jugoslavije i dalje. Pored toga sam u 9. godini sa prijateljima napravio band “POLO” i kasnije “Nostradamus” gdje sam svirao električnu gitaru i rock muziku. To iskustvo sa različitim stilovima muzike je odigralo veliku ulogu kasnije u mojim kompozicijama i stilu sviranja klasične i električne gitare.
Poslije završetka Osnovne muzičke škole upisujem se u Srednju muzičku školu u Sarajevu u klasi profesorice Mile Rakanović. Tu postajem član ansambla “Gitara” gdje se upoznajem sa skupnim muziciranjem. Uz pomoć profesorice Mile počinjem i svoju studijsku karijeru koja je jako važna za muzičara. Sjećam se da smo imali odlična snimanja u velikom dramskom studiju televizije BiH i jako uspješne koncerte u Parizu.
U toku moje 3. godine studija počinje rat i ja sticajem okolnosti prekidam sa sviranjem klasične gitare. Provodim cijeli rat u Goraždu gdje počinjem da komponujem za solo gitaru, ansamble i dramsku muziku.
Poslije Goražda odlazim u Pariz i Cardiff na studije. U Parizu sam upoznao Jessicu Pierce sa kojom sviram u duetu flauta i gitara, poznatijeg kao AlmaNova. U SAD sam došao 2003. na magistarski studij na USC kod prof. Scott Tennant and Pepe Romero.
Da li si, barem u početku, imao nekog muzičkog uzora ? Imaš li ga, možda, i danas?
IMAMOVIĆ: Što se tiče gitare, moj uzor je uvijek Paco de Lucia. Jedan svjetski genije gitare! Isto tako mnogo uticaja na mene u mladosti je imao moj otac Alija koji uvijek ima vremena da zapjeva jednu ili dvije sevdalinke. U posljednje vrijeme slušam Steve Ray Vaughan koji je bio izvanredan blues and rock gitarista. Tu su i moji profesori kod kojih sam studirao: Mila Rakanović, Rafael Andia, John Mills, Scott Tennant i Pepe Romero.
Zašto naziv AlmaNova i od kada djelujete kao duet ?
IMAMOVIĆ: Nama se uvijek dopadala imena Alma i Nova sto na latinskim jezicima znači “Nova Duša” i mi smo to stavili zajedno kao jedna riječ “AlmaNova”. Zajedno izgleda veoma lijepo a ima i lijepo značenje. Jessica i ja uvijek radimo na novim kompozicijama i aranžmanima tako da stvaramo “Novu Dušu” repertoara za flautu i gitaru.
Koliko ste CD-ova do sada izdali i kako ide njihov plasman na tržištu?
IMAMOVIĆ: Do sada smo izdali 4 CD za flautu i gitaru. Imamo još dva snimljena i čekamo na mastering.
Zadnji CD je izasao prije dvije sedmice i tu smo uradili nove aranžmane božićne i praznične muzike.
Pored duo CD, ja imam novi CD za klasičnu gitaru solo sa djelima španskih kompozitora Turina, Torroba, Lauro i snimak poznate Chaconne u D molu od J.S. Bach-a.
Isto tako sad na ljeto sam izdao CD sa svojim prijateljem Nirvanom gdje smo snimili nove obrade sevdalinki i par originalnih pjesama.Vaši čitaoci mogu otici na naš site www.almanovaduo.com da čuju našu muziku.
Naši CD-ovi su jako uspješni i nas prvi album “Debut” je proglašen album godine 2009 i nas drugi cd “Clasic Giuliani” je dobitnik nagrade kritike 2008. od American Record Guide.
Imali ste koncerte u mnogim gradovima USA, zatim u nekim evropskim (Pariz, London, Stockholm…), te u našoj Domovini. Da li Ti je neki od njih (koncerata) ostao u posebnom sjećanju i zašto?
IMAMOVIĆ: Uvijek mi je najdraže kad sviramo kod kuće – u BiH. Nas koncert sa Sarajevskom filharmonijom od prije par godina u pozorištu mi je bio jako drag. Ja sam odsvirao Conierto de Aranjuez od Rodriga, na bis sam pozvao Jessicu da odsviramo našu “Jamilla’s Dance”. Kad smo završili kompoziciju čitava sala je stala na noge i dala nam 5 minuta stojeće ovacije. Mi smo bili presretni da im se svidjela naša kompozicija i da su nas nagradili sa velikim aplauzom.
Nedavno smo imali odlične koncerte u Monterey, CA i Las Vegas, NV.
Dobitnici ste i nekih nagrada za interpretiranje ove vrste umjetnosti kojom se bavite. Šta za jednog umjetnika, zapravo, znače te nagrade?
IMAMOVIĆ: Naravno, uvijek se obradujemo nagradi i osjećamo se zahvalnim da kritika i najvažnije, naši fanovi, vole i cijene našu muziku. To je samo podrška da još više i upornije radimo.
Iz kojeg podneblja Ti i Jessica najviše crpite inspiracije za svoj muzički izražaj?
IMAMOVIĆ: Uglavnom slušamo puno bosansku muziku, posebno sevdalinke. Pored toga tu je i irska, perzijska i indijska muzika koju volimo slušati. Jessica je uradila doktorat na USC i jedan od predmeta je bila etno/tradicionalna muzika tako da smo upoznati sa muzikom iz cijelog svijeta.
Ja sad upravo učim da sviram perzijski oud i jako je zabavno. Prošle godine sam za jedan film svirao kubanski tres – charango, mandoline i flamenco gitaru. Ja radim puno kao studijski muzičar u Hollywood-u i uvijek sam spreman da slušam i sviram različite stilove muzike.
S kim surađujete na muzičkom planu u posljednje vrijeme?
IMAMOVIĆ: Ovog ljeta smo završili CD sa Nirvanom i upravo sada završavamo CD sa pjevačicom Zana Messia.
Koji (važniji) projekti su u planu u idućoj godini?
IMAMOVIĆ: Ja sam napisao pjesmu za novi film Angeline Jolie “In the Land of Blood and Honey” koja je u rock stilu pa spremam da snimam čitav rock CD uskoro. Ja volim svirati sa bandom te svirati električnu gitaru. Već sam napisao pjesme i obećavam odličan rock CD!
S kojim vokalnim solistom iz BiH bi eventualno poželio održati koncerte recimo ovdje, u Americi u neko skorije vrijeme?
IMAMOVIĆ: Prije svega sa Dinom Merlinom i Halidom Bešlićem.Isto tako volio bih zasvirati sa našim gitaristom Edinom Karamazovim koji radi i svira izvanrednu muziku.
Imaš li dugoročnih planova u profesionalnoj karijeri i koji su?
IMAMOVIĆ: Najvažnije je da uživamo u tome što radimo! Imamo par projekata već za 2013. pa smo stalno bussy!
Kako Ti se dojmio netom održani koncert u Internetional House u Charlotte-u?
IMAMOVIĆ: Odlično je bilo! Hvala Mirsadu (Hadžikadić, op. B.G.) na predivnoj organizaciji – sala je bila prepuna! Hvala svima na dolasku!
Imaš li, eventualno, neku poruku za naše čitaoce, posebno one mlađe koji žele da se bave muzikom?
IMAMOVIĆ:Radite ono što vas čini sretnim i ne brinite za uspjeh. Ako naporno vježbate, učite, radite, uspjeh će doći!
Želim Tebi i Jessici još puno uspjeha u životu i radu i hvala za ovaj razgovor.
IMAMOVIĆ: Hvala puno i veliki pozdrav čitaocima!
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (302)
Here is the link for original interview posting.
